Kako li samo snovi mogu biti čudni, neobjašnjivi. I sva ta maštanja, pusti proizvodi ljudskog uma. Želim izbrisati onu jasnu liniju koja razdvaja moja dva života: ovaj okrutni, stvarni i onaj draži, izmišljeni. Želim da više nema granice između ta dva, tako različita svijeta, a opet tako bliska u mojim čežnjama.
Može li biti istina to da čovjek nikada ne dobije ono za čime istinski žudi? Ili pak uvijek dobije ono za čim čezne, ako vjeruje i ako to dovoljno jako želi? Ako zbilja vjeruje?
Sanjam dok spavam, ali sanjam i dok sam budna, otvorenih